Rasadnik GAJ
  • Početna
  • Blog
  • Četinari
  • Lišćari
  • Vrtno cveće
  1. You are here:  
  2. Home
  3. Blog

Ciklama - kako je gajiti i sačuvati

Details
Written by: Radmila Vejin
Category: Blog
Published: 01 February 2023
Hits: 13
  • lukovice
  • zimske cvetnice
  • sobna ciklama
  • zimsko mirovanje

Dok priroda još miruje i skuplja snagu za proleće, ova lepotica je u svom punom cvatu. Ciklama (lat. Cyclamen persicum) je saksijska cvetnica, a cveta u mnogo boja: od bele, preko različitih nijansi roze, lila, ljubičaste, do crvene. Jednobojne ili šatirane - sve su neodoljive.

Ipak, i pored uloženog truda i ljubavi, naše oduševljenje naglo splasne kad se cvetovi i listovi "obese" i počnu da žute i opadaju. I, dok bespomoćno gledamo kako naša lepotica propada pitamo se: šta činiti?

Cyclamen persicum u saksiji

Izgled i građa ciklame

Ovo je sobna biljka, sa srcastim listovima zelene boje i sivim istaknutim šarama i nervima. Međutim, iako višegodišnja, ciklama ima period mirovanja, kada se nadzemni deo osuši, a preživljava samo podzemno stablo, gomolj (krtola). Gaji se zbog prelepih cvetova koji su u bokoru, na dugim cvetnim drškama, izdignuti iznad lisne rozete. Od cvetova se formiraju plodovi - čaure sa semenkama. Ako ih posejete dobićete mlade biljke, ali one cvetaju tek sledeće godine.

Kako da negujete vašu ciklamu

Ciklama voli svetlo, ne previše toplo mesto (15 - 20°C) i redovno, ali umereno zalivanje. Najviše joj odgovara rastresita mešavina treseta i humusa, jer je laka i ne zadržava preteranu vlagu oko korena. Ne treba zalivati direktno po zemlji, jer ni listovi ni gomolj ne podnose kvašenje. Najbolje sipajte vodu u tanjirić ispod saksije i gledajte da supstrat bude uvek vlažan (ne natopljen). Ciklame ne vole suv vazduh, pa bi ih trebalo povremeno orošavati, ali ne po cvetu.

Biljka počinje da raste krajem leta, kada iz krtole izbijaju listovi. Kada ciklama formira bogatu i čvrstu lisnu rozetu počinje da cveta, sve do proleća (kraj marta). Kako bi se cvetovi što duže zadržali, zaštitite ovu lepoticu od previsoke temperature. Optimalno je 12-15 stepeni (može i koji stepen niže, ako nije jako vlažna), dalje od grejnog tela, ali na dovoljno svetlom mestu. Biljke su najosetljivije u cvatu, pa pazite da se zemlja ne presuši. Zalivajte odstojalom vodom sobne temperature i prihranjujte svakih 15 dana tečnim đubrivom sa većim procentom kalijuma.

U aprilu je ciklama već precvetala i počinje da odbacuje listove koji žute. To znači da ulazi u fazu mirovanja, kao i sve vrste koje se razvijaju iz podzemnih lukovica. Tada treba smanjivati zalivanje, dok se nadzemni deo ne osuši. Naredna 2-3 meseca biljka miruje pa je pohranite na polusenovito i suvo mesto, bez zalivanja i orošavanja. Ona sada skuplja snagu za narednu sezonu. Krajem avgusta presadite krtolu u novu tresetnu zemlju tako da 1/3 viri iznad površine zemlje. Ovako će se razviti gusta i zdrava lisna rozeta. Premestite saksiju na svetlo mesto, a kad se u septembru pojave pupoljci počnite sa zalivanjem i prihranom dok vas opet ne obraduje cvetovima.

Razmnožavanje persijske ciklame

Ovu cvetnicu možete gajiti iz semena koje ćete posejati u aprilu- maju, ili u avgustu, krajem leta. Seme ciklame ćete nakvasiti, plitko posejati, pokriti tankim slojem zemlje i smestiti u zamračene prostorije. Dugo niču, a kad se klijavci razviju u mlade biljke treba ih presaditi. I ovako uzgojene ciklame imaju period mirovanja u toku leta, a cvetaju tek druge zime. Uzgajaju se iz semena samo u masovnoj proizvodnji.

Ciklame ćete najlakše razmnožiti deobom krtole. Krajem avgusta, kada presađujete vašu biljku, presecite krtolu na dva dela. Plitko ju posadite, okrećući presek prema dole. Smestite na svetlo mesto, sa temperaturom od 20-ak °C. Budite pažljivi pri zalivanju, kako ne bi trunula. Ako je biljka lepo "odmorila" u toku leta, daće dve nove ciklame koje će cvetati ove zime.

ciklame u vrtu

Moderno uređenje dvorišta

Details
Written by: Radmila Vejin
Category: Blog
Published: 31 January 2023
Hits: 11
  • uređenje vrta
  • uređenje dvorišta
  • stilovi u pejzažnoj arhitekturi
  • planiranje prostora

Zima je na izmaku i mi već osećamo prolećni nemir. Tražimo prirodu, da nas sunce ogreje, a biljke nahrane duh i telo. I najmanje parče zelene površine poslužiće kao izlaz iz zatvorenog prostora u kojem živimo i radimo. Čak i oni koji nikada nisu marili za baštovanstvo osete potrebu da u svojoj blizini stvore oazu po svojoj meri.

Boravak i rad u vrtu dobar je za vaše mentalno i telesno zdravlje. Malo zdravog fizikalisanja nikome ne smeta, čak pomaže da oslobodite  nagomilani stres. Možete da iskažete svoju kreativnost, a nega i ljubav koju pružate biljkama može samo da vas ispuni blaženstvom.

Bilo da ste sam svoj vrtlar ili se odlučite da angažujete profesionalca, morate da imate bar mutnu viziju kako bi vaše parče raja trebalo izgledati. Kao u svakoj kreativnoj oblasti, i u pejzažnoj arhitekturi postoje trendovi, pa da vidimo šta nam stručnjaci preporučuju u 2023. godini.

Kakav vrt će biti moderan naredne sezone

Ono što je zajedničko svim stilovima jeste obilje. Vaša bašta treba da je bujna, bogata i u vezi sa prirodom.

vrt u minimalističkom stilu
izvor - unsplash.com

1. Skandinavski minimalizam

Ako volite jednostavnost, ovo je varijanta vrta koja će vam najviše odgovarati. Oblici su pravilni, boje svedene na osnovne - zelenu, belu i crnu. Ipak, možete se igrati teksturama materijala od kojih je napravljen nameštaj, a biljke neka budu velike, dominantne, različitih oblika i nijansi zelenih listova. Kamen i voda neka zadrže što prirodniju formu.

Akcenat je na udobnosti -  ovaj vrt je za opuštanje, pa je često uz samu kuću, kao produžetak dnevnog boravka, a granica enterijera i eksterijera je jedva vidljiva. Unutrašnji prostor se preliva u spoljašnji i obrnuto, priroda nadire unutar objekta.

Ovakav stil je zgodan za male površine, verande ili tremove. Na njima rasporedimo stočiće i veliku sofu, a slobodan prostor oplemenimo velikim tropskim vrstama, bambusima ili palmama. Dekoracije treba da su što prirodnije - lanene draperije i presvlake, poneki kamen, jednostavni vodeni elementi (česma, glinena posuda kao pojilo za ptice) i sveće.

2. Arhitektonski stil

Ako vam više odgovara pravilnost i uređenost organizujte svoj vrt jednostavno, a monumentalno. Ovo zahteva dovoljno prostora, a osnovu čini lepo negovan travnjak. Dominiraju geometrijske forme, zeleni elementi se ponavljaju raspoređeni u pravilnom ritmu. Česti su topijari i zeleni zidovi. Boje se minimalno koriste, birajte velike žbunove i stabla sa belim i krem cvetovima na masivnoj zelenoj podlozi. Najčešće se sade lišćari koji su i zimi zeleni u kombinaciji sa četinarima. Šimširi, lovorvišnje ili evonimusi dobro podnose orezivanje, a lepi su cele godine.

Sve odiše elegancijom i tradicijom. Nameštaj i dekorativni elementi su minimalno zastupljeni, ali masivni. U obzir dolaze kamene skulpture i fontane. Jednom rečju grandiozno.

vrt u arhitektonskom stilu
izvor - geograph.org.uk

3. Novi viktorijanski stil

Ova forma je nešto bogatija sadržajima i koloritom. Površine su veće, dominira zelenilo, ali i cvetnice. Birajte tradicionalne vrste - ruže, hortenzije, jorgovane. Na bogatoj zelenoj osnovi kombinujemo različite nijanse iste boje - od nežno ružičaste, preko purpurne, pa do ljubičaste. Birajte vrste sa krupnim, složenim i mirisnim cvastima koje stvaraju romantičnu atmosferu. Mnogo je vrsta koja rastu u mala cvetajuća stabla ili veće žbunove: jasmin, budleja ili magnolije.

Veliki mnogobrojni cvetovi privlače leptirove, a na vodu dolaze ptičice, pa upotpunjuju ovu baštensku idilu. Mobilijar je umetnički oblikovan: to su kamene klupice i žardinjere, bele ograde, romantične lampe. Staze neka budu od šljunka ili kamena, izbegavamo veštačke materijale. Ako je teren sa razlikom u visini napravite koji potporni zid, oni su dekorativni kad ih obrastu puzavice.

vrt u viktorijanskom stilu
izvor - pixabay

4. Rajski vrt

Ovo je pravi dizajn za pasionirane ljubitelje prirode. Ako ste Deca Zemlje, vaša bašta će biti neobuzdana i divlja. U njoj će biti mesta za svaku biljku koja vam se svidi. Gajite i drveće i cveće, jestive i lekovite biljke i sve naprosto buja od zelenila. Različiti oblici listova, boje cvetova, pčele i drugi korisni insekti - svi žive u simbiozi. Čuje se zujanje, cvrkut, žubor, i sve to čini vašu oazu autentičnom. Ovde vladaju prirodni zakoni, jer ovo jeste deo prirode koliko god vam uslovi dozvoljavaju.

Koje ćemo biljke saditi zavisi od klime i ostalih prirodnih uslova. U umerenim krajevima to može biti prava šuma drveća  i žbunja, zeljastih cvetnica, čak i gljiva. Ako su u pitanju mesta sa sušnom klimom biramo perene, ukrasne trave i druge izdržljive vrste (Lavanda, primorski četinari ili sukulente) koje preživljavaju bez vode. Najefektnije su na kamenoj ili šljunkovitoj podlozi, a dekorativan je i malč od kore drveta u boji.

Ovakav način uređenja vrta podrazumeva visok ekološki nivo. Koriste se organska sredstva za zaštitu, zeleni otpad se kompostira, a kišnica se skuplja i koristi za zalivanje. Okrećemo se onom iskonskom, prirodnim zakonima jer mi jesmo deo prirode i ona postaje naše utočište.

bogata tropska bašta
izvor - unsplash.com

Principi modernog vrta

Tri su osnovna principa koje danas treba da zadovolji vrt:

  • održivost
  • prirodnost
  • funkcionalnost

Održivost je ključna kada govorimo o zelenim površinama. To nije samo instalacija lepih izložaka prijatna oku. Treba da izgleda i funkcioniše kao priroda u malom, što i jeste.

Da bi ovaj sistem bio održiv, birajte biljke koje prirodno rastu u vašem okruženju (autohtone vrste). One su najotpornije na ekstremne uslove - dugotrajnu letnju sušu ili jake zime sa puno snega. Ove biljke neće propasti nakon jedne sezone, već će preživeti, ojačati i sledeće godine biti još bujnije. Autohtone vrste ne traže specijalnu negu, pa ćete imati manje posla oko zalivanja i prihranjivanja, a i utrošak sredstava će biti manji. Ove vrste su u stanju da se "brinu same o sebi".

Potrošnja vode je stavka o kojoj treba razmišljati. Moramo biti ekološki osvešćeni. Cilj nam je da, stvarajući zelenu površinu, obogatimo prirodu i njen fond koji je dobrano utanjio, a ne da nepotrebno crpimo resurse. Zato u sušnim oblastima nećemo praviti tropsku baštu ili engleski vrt koji zahteva uvek dovoljno vlage, već biramo vrste iz mediteranskog podneblja i kombinujemo ih sa kamenom i šljunkom. Moderna tehnologija znatno nam olakšava, pa su dozvoljene prskalice sa tajmerima, kolektori kišnice, osvetljenje sa solarnim ćelijama i sl.

Ono što se naglašava u vrtovima naredne sezone jeste prirodnost. Vaša bašta treba da je bogata. Ako imate prilike kombinujte ukrasno i jestivo bilje, neka ono buja i iz najskrivenijih uglova, neka zemlja bude rodna i plodonosna. Pri planiranju zelene površine kombinuju se prirodni materijali: kamen, šljunak i drvo, različite teksture, više tonova iste boje, kako bi se postigao efekat maksimalnog bogatstva i obilja biljnog sveta.

Vrt treba da se  razvije u živi ekosistem, mikrozajednicu koja je po sastavu i načinu funkcionisanja najsličnija prirodi. Tu biljke zavise od pčelica i leptira, a sitne životinjice nađu skrovište za život. Napravite hranilice i pojilice za ptice. One će dolaziti, pevati, a vaša bašta dobija potpuno novu dimenziju, oživi. Dekorativni elementi treba da su što prirodniji - jezerce ili manja vodena površina, staze od šljunka ili kameni potporni zidovi koji odgovaraju i životinjskom mikrosvetu.

Treći princip, mada od njega sve polazi, jeste funkcionalnost. Osnovni razlog zbog kojeg ljudi oblikuju vrt jeste opuštanje. Zato vaša zelena oaza treba da ima lični pečat, da je uredite po svojoj meri. Treba da je udobna, uglavnom neformalna, da se osećate opušteno i ušuškano. Manje prostore najčešće ćemo oblikovati kao "produžetak" dnevnog boravka.  Udobne baštenske garniture ili ležaljke daju dovoljno prostora za odmor, a zelenilo često čine sobne biljke koje smo izneli napolje u letnjem periodu. Pod nadstrešnicom su to filadendroni ogromnih listova, a na osunčanim mestima fikusi i palme.

I ovde se ogleda čovekova težnja da se vrati prirodi, da je integriše u svoj sistem, da ponovo postane deo nje. Kao da ju puštamo da ponovo osvoji prostor koji smo mi pre dugo vremena zaposeli i da nas na taj način isceli.

 

Neka i vaša Božićna zvezda "blista"

Details
Written by: Radmila Vejin
Category: Blog
Published: 16 December 2022
Hits: 81

Božićna zvezda (lat. Euphorbia pulcherrima) u zapadnoj kulturi je simbol Božića i predstojećih praznika, pa je veoma popularna u ovo doba godine. Divni su njeni krupni, zvezdasti "cvetovi", ali ova lepotica nije laka za gajenje. Često ne dočeka ni kraj januara, listovi joj opadnu, a sama biljka uvene. U čemu je problem?

Odakle potiče i kako cveta Božićna zvezda

crvena Božićna zvezda
Izvor - rasadnikgaj.com

Poinsettia, kako je još nazivaju, potiče iz Meksika, gde raste kao žbun visine nekoliko metara. Cveta tokom zime, a cvetovi su sitni, žuti i neugledni. Cenjena je zbog krupnih obojenih zalistaka (brakteja), koji čine zvezdu na vrhu grana i dobiju intenzivnu crvenu boju u periodu kada je dan kraći.

Kakve uslove zahteva

Ova vrsta traži dosta svetla i vlage u vazduhu, pa je zalivajte dva puta nedeljno. Ne podnosi natapanje, da joj je busen stalno mokar, ali ni isušivanje korena. Vlagu u vazduhu obezbedite orošavanjem, ali voda mora biti sobne temperature. Osetljiva je na hladnoću i toplotu, pa je držite dalje od grejnog tela, hladnog prozora ili promaje. Optimalno je 18-20 stepeni, ali dobro podnosi i nešto niže temperature.

Kako sačuvati Božićnu zvezdu

Biljku treba prihranjivati na 10-14 dana. Ovako negovana ostaće zdrava do proleća. U martu Božićna zvezda počinje da odbacuje listove i to je znak da ulazi u fazu mirovanja. Tada treba smanjiti zalivanje, a kada svi listovi opadnu (polovinom maja) ogoljene stabljike orezaćemo na 10-ak cm, presaditi je, zaliti i smestiti na svetlo mesto. Kad Poinsettia počne da lista treba biljku redovno prihranjivati, izneti napolje, u polusenku, gde ostaje do septembra. Da bi vaša božićna zvezda imala gustu krošnju trebate ju pincirati (zakinuti vrhove grana) početkom jula i sredinom avgusta.

Sa dolaskom jeseni, pre nego što dani zahlade unesite biljku i smestite na odgovarajuću poziciju. Kada noći postanu duže, a biljka dobije manje dnevne svetlosti brakteje počnu da crvene i formiraju se zvezde na vrhovima grana. Danas postoje i hibridi kod kojih nije neophodan ovaj svetlosni režim kako bi biljke bile u punom sjaju.

Najlepši ukras praznika

Euphorbia pulcherrima u raznim bojama
Izvor - rasadnikgaj.com

Iako višegodišnja biljka, Euphorbia se najčešće gaji kao sezonska, jednogodišnja vrsta. Retki su oni koji uspeju da i sledeće godine uzgoje zdravu i lepu Božićnu zvezdu. Zato, ne tugujte, već se u decembru "počastite" novom zdravom biljkom, iz domaćeg uzgoja. U ponudi je mnoštvo boja i veličina, neka će zasijati i u vašem domu.

Mediteranski bor - Pinus pinaster

Details
Written by: Nikola Vejin
Category: Blog
Published: 07 June 2022
Hits: 1329
  • uređenje vrta
  • visoki četinari
  • drveće
  • borovi
  • četinarska vrsta

Mediteranski bor ima latinski naziv Pinus pinaster, dok je još poznat i pod nazivom primorski bor. Ova vrsta je kod nas prilično poznata i ljudi se raspituju o njegovom gajenju, međutim to ne daje rezultate kakvim se nadaju. Razlog za to interesovanje je taj što se ova vrsta borova može videti u području Mediterana, uglavnom bliže moru i tamo mediteranski bor izgleda impresivno.

Na našim prostorima ova vrsta ipak ostvaruje značajno skromnije rezultate u rastu u razvoju. Generalno se navodi da ima prirast oko 30 centimetara, ali to je na terenima koji mu u potpunosti odgovaraju. Bez obzira na skromniji razvoj, on se i kod nas može uračunati u grupu visokih četinara.

Treba povesti računa i gde ga planiramo posaditi u vrtu, te koliki je uopšte vrt i kako će se u njegov izgled uklopiti visoko stablo. Neće rasti kao u područjima koja mu odgovaraju, ali neće ostati ni malo drvo.

Opis mediteranskig bora

Izgled ovog drveta je impresivan, sa visinom do 25 metara i stablom koje može imati 1,2 u prečniku. Kora je kod starijih primeraka dobro izbrazdana, što je često kod četinara. Boja kore je smeđa sa naradžasto- crvenim prelivima.

stabla mediteraskog bora
mediteranski bor - izvor - oppla.eu

Iglice su dužine 10 - 22 centimetara, prečnika do 2 milimetra. Grupisane su tako da po dve rastu iz rukavca, a boja im je tamnije zelena. Borove iglice obično ostaju na stablu do 8 godina.

kako izgledaju iglice bora
izvor - wikimedia.org

Oprašivanje cvetova obavlja vetar, šišarke kada narastu imaju dužinu do 15 centimetara. Kod šišarki je karakteristično da se otvaraju polako i izbacuju seme, izuzev kada se iznenada ugreju od šumskih požara; tada se brzo potpuno otvaraju i zbacuju svo seme. Semenke se mogu sakupljati i obraditi, tada se nazivaju pinjole i koriste se u ishrani (ubrajaju se u orašaste plodove). Pinjole su zapravo dobile ime po vrsti bora Pinus pinea, međutim u ovu grupu ulaze semenke od oko 20 vrsta borova.

Kako se gaji mediteranski bor

U kontinentalnim uslovima, moglo bi se  reći, ne baš najbolje. Ima njega u rasadnicima i to su sasvim lepe i dobre sadnice, ne može im se naći nikakva zamerka. Međutim, prosto oni se nikad neće uklopiti u opise koje možete pročitati, niti će biti poput borova koji su vam ostali u sećanju kako ste ih videli kad ste bili na moru.

Jednostavno, ovde klima za mediteranski bor nije najbolja, i to nije  strogo povezano sa udaljenošću od morske obale. U nekim delovima sveta kao što je Španija, to je vrsta koja jako dobro uspeva u celoj zemlji. Nešto slično je sa Južnoafričkom Republikom, tamo toliko dobro uspeva da se sprovode ogromne akcije da se on uništi u potpunosti u celoj zemlji.

šišarka primorskog bora
izvor - wikimedia.org

Znači možete ga nabaviti i posaditi, ali nemojte očekivati neke spektakularne rezultate kakve možete videti na slikama.

Prvi korak koji treba obaviti jeste priprema zemljišta gde će doći sadnica: iskopati sadnu jamu i kad se ubaci sadnica mediteranskog bora tu rupu popuniti sa  mešavinom treseta, perlita, borove kore, peska i sličnih poroznih materijala koji će omogućiti oticanje viška vode. Može u toj smesi biti i zemlje, ali ne mnogo jer se ona sabija i ne prija korenu.

Slična je preporuka i ukoliko se odlučite da ga posadite u saksiju ili žardinjeru. Što se tiče pozicije, idealno je na osunčanom mestu jer će tako najbolje da napreduje i da se razvija.

Što se tiče potreba za vodom mediteranski bor se opisuje kao vrsta koja dobro podnosi sušu. Ovo ne treba shvatiti bukvalno, pa ga ipak treba zaliti povremeno tokom dužih perioda bez kiše.

Za kraj bi trebali dati neke dodatne preporuke vezane za ovu vrstu i njeno gajenje u vrtu. Ovo što ću napisati možda se neće svakom svideti, ali razmislite o nekojm drugom četinaru za vaš vrt. Mediteranski bor dobro napreduje u toplijoj klimi, a postoji još priličan broj drugih vrsta borova koje odlično napreduju u klimi koja vlada na ovim prostorima.

Niski ukrasni četinari

Details
Written by: Nikola Vejin
Category: Blog
Published: 05 June 2022
Hits: 986
  • uređenje vrta
  • uređenje dvorišta
  • niski četinari
  • polegli četinari
  • zimzeleno drveće
  • živa ograda

Kada su u pitanju četinari za uređenje vrta dobra stvar je što postoji veliki broj niskih formi. Oni se često spominju kao idealno rešenje za manja dvorišta i vrtove, ali se ne treba samo na to ograničiti. Uz malo mašte niski četinari mogu svuda lepo izgledati, a dobra stvar je što se mogu lepo uklopiti sa ukrasnim šibljem i ružama.

Kao i kod drugih četinara, i ovde se osnovna vrsta označava latinskim nazivom, a uz to se naziv varijeteta piše pod znacima navoda. Ni patuljasti četinari nisu pošteđeni prakse da im se daju prilično slobodna narodna imena. To je delom posledica toga što se ta imena lakše pamte od latinskih, ali povremeno to može stvoriti zabunu prilikom kupovine.

Ovo se uglavnom može izbeći kupovinom u proverenim rasadnicima i od proverenih trgovaca koji poznaju hortikulturu i dobro vode evidenciju.Na žalost, postoje prodavci koji  imaju šta god tražite, a na ruku im ide što su mlade sadnice različitih varijeteta slične, razlikuju se uglavnom po boji.

Jedna od dodatnih podela bi okvirno mogla biti po obliku krošnje, pa tako imamo one sa piramidalnom formom, sa kuglastom formom i četinare koji imaju nepravilan oblik krošnje. Ovde moram napomenuti da imamo varijetete ariša, koji jeste četinar ali nije zimzelen, pa mu iglice otpadaju tokom zime.

Polegli četinari su posebna kategorija i njima smo posvetili poseban tekst. Te horizontalne žbunove karakteriše izrazito mala visina i  veliki prečnik krošnje, pa se oni uglavnom koriste kao pokrivači tla.

Popularni niski četinari

Ovde imamo tuje, smrče, tise, pačemprese, ariše i još poneke vrste. Osnovno je da  stablo ne bude visoko, tako da se prosečna visina odrasle biljke kreće oko 1 - 1,5 metara. Naravno, ima među njima i nižih koje rastu do 0,5 metara, ali i onih koje mogu biti visine i 2,5 metra. Te vrste koje mogu maksimalno imati visinu preko 2 metra spadaju u spororastuće.

Neki spororastući varijeteti čerinarskog drveća su zgodni za kamenjare, jer će im trebati vremena da se razviju. Ukoliko biste u alpinetum posadili brzorastući četinar on bi ga mogao dobrim delom pokriti za 5 godina. To je jedna od stavki koje treba dobro isplanirati. U osnovi sve navedene vrste dobro podnose orezivanje, ali se o tome dodatno raspitajte pri kupovini.

Pri planiranju treba uzeti u obzir da li će se saditi jedna biljka pojedinačno ili će se saditi u grupi. Ukoliko se sadi nekoliko biljaka, mogu se uzeti dva varijeteta ili više da bi se kombinovanjem postigao lepši izgled vrta. Međutim treba biti oprezan pri mešanju, jer nekad se to dobro ne uklopi, ni po formi krošnji, ni po bojama.

Picea glauca var. albertiana 'Conica'

Picea glauca 'Conica' patuljasti četinari
Picea glauca 'Conica' - izvor - wikimedia.org

Varijetet smrče "Conica" je sporo rastući četinar koji može da dosegne visinu oko 2,5 metra, ali za to treba prilično vremena jer je prosečan godišnji prirast 5 cm. Odlikuje se piramidalnom formom, što je veoma dekorativno kada se sadi pojedinačno. Sadnica stara deset godina ima prosečnu visinu oko 1 metar. Kod nas je poznata još pod nazivom patuljasta smrča.

Chamaecyparis thyoides ‘Red Star’ 

red star pačempres četinar
Chamaecyparis thyoides ‘Red Star’ - izvor - hammondmuseum.org

Ovo je čempres, pa ima specifične zahteve da bi dobro napredovao. Jedan od najvažnijih je da se nalazi na osučnanoj poziciji u vrtu. Boja krošnje je veoma zanimljiva, jer je velika razlika leti i zimi: plavo-zelene četine tokom tople sezone postaju crvenkasto-ljubičaste u hladnom delu godine. Nakon desetak godina rasta ima visinu oko 1 metar.

Thuja occidentalis ‘Teddy’

tuja tedi izgled sadnice
Thuja occidentalis ‘Teddy’ - izvor - duchyofcornwallnursery.co.uk

Ova tuja je veoma popularna jer spada u grupu patuljastih četinara, uz jednu napomenu. Na slikama se uglavnom vide lepe okrugle loptaste biljke, ali da bi se to postiglo treba vremena i neophodno je orezivanje. Vreme je potrebno jer je to spororastući varijetet, a orezivanje je potrebno u manjoj meri samo radi formiranja lopte. Međutim čak i bez orezivanja, ova tuja ima lepu formu, a što se tiče dimenzija to je do nekih 50 cm nakon desetak godina.

Thuja orientalis ‘Aurea Nana’

patuljasti četinari svetlo zeleni
Tuja ‘Aurea Nana’ - izvor - landshaft.info

Zlatna tuja je odomaćeni naziv zbog svetlije zelenog lišća koje ima žućkastu nijansu. Tokom zime boja se menja i postaje smeđe - bronzana. Ovaj varijetet ima prosečnu visinu oko 1,5 metara, dok je prečnik oko 0,5 metara i to nakon desetak godina. Dobro napreduje na osunčanim mestima, a uslov je da se voda ne zadržava dugo oko korena.

Chamaecyparis pisifera “Boulevard”

Pegavi pačempres “Boulevard”
Boulevard - izvor - pinterest.com

U rasadnicima se kod nas nalazi pod dva naziva, prvo srebrni patuljasti pačempres Boulevard, drugo pegavi pačempres Boulevard. Boja je plavičasto zelena, a oblik krošnje je nepravilna piramida. U visinu može narasti do 2 metra, sa tim da za to treba prilično godina. Vrsta je koja dobro uspeva u polusenci, što je veliki plus.

Chamaecyparis lawsoniana “Ellwood’s Empire”

Lausonov pačempres “Ellwood's Empire”
Ellwood’s Empire - izvor - pinterest.com

Vrsta četinara koja je poznata i pod nazivom Lausonov pačempres “Ellwood's Empire”, u visinu može narasti do 2,5 metra, s tim da je sporo rastuća vrsta. Ima piramidalnu formu krošnje, može se orezivati pažljivo da se ne oštete starije grane. Boja je plavičasto-zelena a vrhovi su u proleće svetlije zelene boje.

Thuja  occidentalis "Holmstrup"

Holmstrup - sporo rastući četinar
Holmstrup - izvor - rostlinky.cz

Standardna tuja, ali spororastuća pa je zbog toga popularna u situacijama kada želite da posadite patuljaste četinare. U rasadnicima je preporučuju kao vrstu koja može da uspeva u žardinjerama, ali ako su te žerdinjere odgovarajuće veličine. U zrelim godinama može narasti oko 1,8 metara. Dobro izgleda u vrtu kada se posadi pojedinačno, ali i u grupi.

Thuja orientalis “Morgan”

tuja morgan izgled drveta
Morgan - izvor - landscapeplants.oregonstate.edu

Sporo rastuća tuja, koja sa starošću od 10 godina neće preći visinu od 1 metar. Druga bitna osobina jeste menjanje boje koja je leti zelena, dok zimi postaje ljubičasto smeđa.

Chamaecyparis "Pygmaea Argentea"

Pygmaea Argentea sadnica četinara u vrtu
Pygmaea Argentea - izgled - pinterest.com

Sporo rastući varijetet koji ima prilično široku krošnju. Boja je zelena dok su mladi vrhovi tokom proleća svetlije zelene boje. U visinu raste do 1,5 metar, sa tim da pri starosti od 10 godina ima visinu 60 centimetara..

Chamaecyparis thyoides "Heather Bun"

Heather Bun čempres sadnica
Heather Bun - izvor - pnwplants.wsu.edu

Varijanta pačempresa koji spada u grupu četinara koji menjaju boju lišća zimi. Tokom leta je krošnja zelene boje dok zimi postaje ljubičasto smeđa. Raste u formi grma koji se dosta širi.

Thuja occidentalis "Globosa"

Thuja occidentalis GLOBOSA četinar
Globosa - izvor - iris.md

Sam naziv varijeteta Globosa je potekao od toga što je oblik krošnje okrugao. Može narasti do 1,5 metara,a poželjno je da se orezuje, mada nije neophodno. Time se postiže stvaranje lepše forme krošnje, a i povećava se gustina u samoj krošnji. Zbog takvog oblika se uglavnom sadi pojedinačno jer njen izgled dolazi do izražaja. Ukoliko se posadi gušće može da formira lepu živu ogradu.

Chamaecyparis lawsoniana "Sunkist"

Chamaecyparis lawsoniana Sunkist izgled četinara
Sunkist - izvor - pelckmans.net

Ovaj pačempres sporo raste i ima nepravilnu formu krošnje. Može da naraste u visinu do 1 metar, a toliko može da se raširi i u prečniku. Listovi su zelene boje dok ono što mlado naraste u proleće bude žutozelene boje. Mada ima nepravilan obik, sadi se u vrtu sa ciljem da se ne orezuje. Na taj način može da se formira prirodan izgled ili da se radi kontrast orezanim četinarima u vrtu.

Larix kaempferi “Blue Dwarf”

Patuljasti plavozeleni japanski ariš
Blue Dwarf - izvor - havlis.cz

Patuljasti plavozeleni japanski ariš je takođe poznat i pod nazivom Plavi patuljak. Ovo jeste četinar ali je od listopadne vrste. Ariši su zbog te svoje osobine i popularni, jer im iglice u proleće i leto budu zelene, pa u jesen postanu smeđe dok sa stabla otpadaju u periodu novembar i decembar. Ovaj varijetet ima plavo zelenu boju krošnje, visina sa desetak godina je oko 70 centimetara, dok je maksimalna visina do 1,6 metara.

Cephalotaxus harringtonia “Fastigiata”

tisa Fastigiata drvo
Fastigiata - izvor - rhs.org.uk

Ovj četinar sličan tisi se karakteriše svojim oblikom krošnje koji u prvih desetak godina rasta liči na vazu sa tim da je u osnovi veoma uska. U kasnijem periodu se to sve raširi. Mada može narasti preko 2,5 metra ubrajaju je u niske četinare zbog sporog prirasta koji je na godišnjem nivou do 5 centimetara. Solidno podnosi rast u polusenci, a zemljište na kojem raste mora biti ocedito bez zadržavanja vode. 'Fastigiata' ima grane uspravno uperene prema gore, pogodna je da se posadi pojedinačno jer tako najviše dolazi do izražaja.

Picea abies “Nidiformis”

Patuljasta smrča – Picea abies 'Nidiformis'
Nidiformis - izvor - poradnikogrodniczy.pl

Patuljasta smrča “Nidiformis” ili je još zovu polegla smrča. Veoma dekorativna i veoma niska biljka. U visinu može narasti do 50 cm, dok joj prečnik može biti i preko 2 metra. Kako je u pitanju smrča, ali sa prilično čudnom formom sasvim je sigurno da će je svaki posetilac vrta primetiti.

Larix kaempferi 'Grey Pearl'

ariš GREY PEARL drvo
Sivi biser - izvor - zalenieki.lv

Još jedan ariš koji je atraktivan zbog sivo zelene boje, kod nas se još naziva i Sivi biser. Može narasti do 2 metra za deset godina, računa se da raste godišnje 15 - 20 centimetara. Iglice postaju smeđe u jesen i otpadaju  tokom novembra i decembra.

Još neke informacije o niskim četinarima

Treba obratiti pažnju jer su na slikama patuljasti četinari uglavnom već odrasle biljke koje su u potpunosti formirane. To ne važi samo za ovaj tekst, nego i za slike koje se nalaze na sajtovima rasadnika i koje se objavljuju u časopisima. Prilikom kupovine biljke najčešće se dobije mlada sadnica (jedna ožiljena grančica) i to je, u stvari najbolja opcija jer je biljku najbolje nabaviti i posaditi dok je mlada.

Možda deluje pomalo čudno da su ovde na spisku neke vrste koje mogu narasti preko 2,5 metra, a tema su patuljasti četinari. To su spororastuće vrste kojima treba  10 ili 15 godina da dostignu visinu od 1 metar.

  1. Polegli četinari za uređenje vrta
  2. Četinarsko drveće za dvorište
  3. Zimzelene žive ograde
  4. Popularni stubasti četinari

Page 1 of 3

  • 1
  • 2
  • 3

Pretraga

Najnoviji članci

  • Ciklama - kako je gajiti i sačuvati
  • Moderno uređenje dvorišta
  • Magnolia soulangeana
  • Neka i vaša Božićna zvezda "blista"
  • Stranica ne postoji
  • Himalajski kedar - Cedrus deodara
  • Himalajski bor - Pinus wallichiana
  • Losonov pačempres - Chamaecyparis lawsoniana
  • Mediteranski bor - Pinus pinaster
  • Srebrna Smrča – Picea pungens 'Glauca'
  • O nama
  • Marketing
  • Politika privatnosti
  • Kontakt