- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 3266
Ukrasni četinari svojom lepotom plene tokom cele godine. Toliko različitih oblika, formi i boja. Pogodni su za sadnju u saksijama, kao i na otvorenom; pojedinačno ili u grupi.
Ali, kako ih razmnožiti? Može li se dobiti mlada biljka u kućnim uslovima?
Slede jednostavna uputstva za ožiljavanje i setvu četinara. Uz našu pomoć uspećete, bez prethodnog znanja, da uzgojite vašu prvu "jelkicu".

Kako se razmnožavaju četinari?
Zimzelene vrste se, kao i sve biljke, mogu razmnožiti na dva načina:
- generativno (polnim putem) - semenom
- vegetativno - reznicama i kalemljenjem.
Važno je znati sledeće: kod ukrasnih četinara razlikujemo osnovnu vrstu i kultivar / varijetet. Kultivari i varijeteti se od osnovne vrste, od koje su nastali, razlikuju po izgledu, boji, veličini četina, porastu, obliku krošnje i nekim drugim karakteristikama.
Ove osobine su trajne, ali se ne prenose na potomstvo setvom semena. Ako posejete seme iz šišarki smaragdne tuje (Thuja occidentalis "Smaragd") koja je kultivar zapadne tuje, dobićete mlade biljke zapadne tuje (Thuja occidentalis) koja je osnovna vrsta. Ove dve biljke razlikuju se po boji, obliku krošnje i visini.
Kultivari i varijeteti se razmnožavaju ožiljavanjem reznica i kalemljenjem. Samo na ovaj način se dobija mlada biljka ista kao majka.
Reznice četinara
Razmnožavanje četinara reznicama je najlakši način. Ovako dobijene biljke imaju iste osobine kao matična - ona sa koje smo uzeli reznicu.
Pored toga, brže rastu i sazrevaju od četinara dobijenih setvom semena.
Reznica je deo grančice koju ćemo pobosti u supstrat, a ona će razviti koren. Dužina treba da je 10-15 cm, odseca se oštrim nožem, kosim rezom, tako da na donjem delu ostane malo starog drveta (peta).
Vreme uzimanja reznica je period kasnog leta-rane jeseni (avgust-oktobar). Četinare razmnožavamo poluzrelim reznicama. To znači da uzimamo grančice u periodu kada one iz zeljastog prelaze u drvenasto stanje. Vršni deo reznice je ovogodišnji, a donji deo prošlogodišnji.
Supstrat za ožiljavanje reznica treba da je rastresit. Napravite mešavinu peska i humusa u odnosu 40:60. Time napunite sandučiće i navlažite vodom.
Ožiljavanje ukrasnih četinara u 4 koraka:
- Pravilno odsecite reznicu, sa malo pete (drveta pri osnovi). Skinite četine sa 2-3 cm donjeg dela, pazeći da ne polomite stabljiku ili nagnječite tkivo.
- Donji deo reznice umočite u hormon za ožiljavanje. U kućnoj varijanti umesto hormona koristi se cimet, med, aktivni ugalj ili vrbina voda. Ovaj postupak nije neophodan, ožiljavanje je moguće i bez pomoćnih sredstava.
- U supstratu koji smo pripremili tankim štapićem bušimo rupicu dubine 3-5 cm i u zemlju pobodemo reznicu (donji deo). Prstima blago pritisnemo zemlju da prione oko reznice. Razmak između reznica treba da je 3-5 cm, kako se ne bi dodirivale. Tako se sprečava razvoj bolesti.
- Sandučiće sa reznicama četinara smestite na polusenovito, ali toplo mesto (18-24 °C). Održavajte stalnu vlagu umerenim zalivanjem i orošavanjem, a isušivanje sprečite tako što ćete pokriti sandučić providnim najlonom, staklenim ili pvc poklopcem. Obavezno poklopac malo podignite, kako bi omogućili ventilaciju i sprečili razvoj buđi.
I to je to. Sada čekate, a uz pravilnu negu četinari obrazuju koren za 2-3 meseca. Nakon toga ih presadite u pojedinačne saksije.
Greške kod ožiljavanja reznica
Kada stavljate reznice četinara na ožiljavanje, morate obratiti pažnju na tri stvari:
- Gustina reznica ne sme biti prevelika. Previše vlage će se zadržati između njih, nije moguća cirkulacija vazduha, pa će se razviti plesanj i trulež. Najbolje je da su jedna od druge udaljene 3-5 cm. Za pobadanje reznica možete koristiti kontejnere za biljke sa pojedinačnim ćelijama za svaku reznicu.
- Vlažnost treba da je odgovarajuća. Zemlja treba da je propusna (dodajemo pesak), a zalivamo umereno. Pazite da ne presuše, ali i natopljenost vodom nije dobra, izaziva truljenje. Orošavanje je poželjno, jer tako stvaramo vlažnu atmosferu. Reznice u ovim uslovima slabije transpirišu (odaju vodu preko listova) i mogu nesmetano da obrazuju koren. Međutim, i u ovom slučaju je neophodno svakodnevno provetravanje.
- Svetlost je obavezna kako bi zeleni deo reznice ostao živ. Samo uz pomoć sunčeve svetlosti vrši se fotosinteza - proizvodi se hrana u biljci. Samo zdrava i snažna reznica može da obrazuje koren. Pored toga, sunce daje toplotu koja je neophodna za ožiljavanje. Ipak, prejako sunce ne odgovara biljkama. Spržiće ih, a u uslovima povećane vlažnosti reznica se "skuva" i propada. Smestite ih u "prošaranu" senku. Ako nema sunca, koristimo lampe za biljnu proizvodnju.
Setva semena četinara
Seme četinara se nalazi u šišaricama. Sazreva na kraju sezone (u jesen) ili sledećeg proleća. Tada se šišarke otvaraju i semenke ispadaju. Neke vrste imaju dobru klijavost (tuja, smrča, omorika, tisa, kleka), pa seme klija u prirodnim uslovima.
Druge vrste (jele, borovi), opet, ne klijaju tako lako, pa treba izvršiti stratifikaciju semena pre setve. Najčešće se to radi tako što se seme potopi u vodu, drži neko vreme na odgovarajućoj temperaturi ili se semenjača ozleđuje. Ovaj proces je drugačiji za različite vrste i ima za cilj da podstakne klijanje semena.
- Setva zrelog semena se vrši u proleće. Supstrat je mešavina treseta, peska i komposta. Seme se seje na dubinu od 2-3 cm. Za klijanje semena potrebna je temperatura i vlaga. Optimalno je 18-22 °C i umereno, ali redovno zalivanje.
- Pikiranje se vrši kada klijanci porastu do veličine od 4-5 cm i imaju 2-4 prava listića.To znači da ih presadite pojedinačno u manje saksije, kako bi imale dovoljno prostora i zemlje. Smestite mlade biljke u polusenku bašte ili dvorišta, zalivajte svaka dva dana, a možete ih prihranjivati jednom mesečno.
- Presadite mlade četinare u rano proleće, na otvoreno mesto ili u veće saksije.
Četinari iz semena rastu sporo, potrebno je 3-5 godina kako bi se mlada biljka formirala.
Setvom semena se razmnožavaju osnovne vrste četinara. Oni se koriste za ozelenjavanje, žive ograde i kao osnove za kalemljenje.
Kalemljenje
Ovo je postupak spajanja dve različite biljke, kako bismo dobili novu sa poboljšanim osobinama. Kod kalemljenja imamo osnovu - to je biljka koja ima koren i stablo i na nju kalemimo plemku. Za osnovu se uzima mlada biljka bora, smrče ili jele. Plemka ili kalem grančica je vršni izdanak vrste ili varijeteta čije osobine želimo na novoj biljci. To može biti plava boja četina, usko piramidalna krošnja, "žalosna" (padajuća) forma, otpornost na mehaničke povrede i slično.
Kalemljenje se vrši bočno, pod koru. Nakon srastanja kalema osnova se postepeno skraćuje, a plemka preuzima ulogu glavnog stabla. Potrebno je dosta vremena da biljka naraste i postane reprezentativna, pet i više godina (zavisno od vrste)
Kalemljenje je delikatan način razmnožavanja četinara i definitivno nije za početnike. Najbolje je to prepustiti veštim i iskusnim proizvođačima sadnog materijala.
Nega mladih biljaka
Četinari su biljke koje se sporo razvijaju. Prvih godina rastu u visinu, a nakon toga buja krošnja, a biljka postaje gušća i poprima izgled karakterističan za vrstu, odnosno kultivar.
Važno je napomenuti da četinari imaju period mirovanja u toku zime. To znači da i mlade biljke, tek ožiljene i presađene ove jeseni prezimljavaju na hladnom mestu. Ne unosite ih u tople prostorije. Biljkama treba niska temperatura kako bi tkiva odrvenela. Možete ih smestiti u plastenik, hodnik bez grejanja ili neko drugo svetlo i hladno mesto. Obavezno je povremeno zalivanje, kako se biljka ne bi osušila preko zime.
Više o tome kako da negujete četinare u toku zime, kao i u letnjem periodu pročitajte u tekstovima na ovom sajtu.
Koje četinarske vrste razmnožavati?
Neki četinari se lakše razmnožavaju, dok za druge vrste treba malo više znanja i strpljenja.
Tuje (Thuja sp.) se veoma uspešno ožiljavaju. Postoji beliki broj različitih kultivara i varijeteta koji se razlikuju po visini, boji i obliku krošnje. Neke su otpornije na sušu (Thuja orienthalis, kao i većina kultivara žute boje), dok drugima odgovara polusenka (Thuja occidentalis "Teddy"). Sigurno ćete naći neku koja se uklapa u vaš vrt.
Pačempresi (Chamaecyparis sp.) se relativno lako ožiljavaju. Najčešće se sade Chamaecyparis lawsoniana, Ch.law. "Columnaris", "Alumii", "Ellwoodii", "Fletcheri", "Blue surprise", Chamaecyparis pisifera "Boulevard", "Squarosa".
Borovi (Pinus sp.) - najlakše se ožiljavaju reznice patuljastih borova (Pinus mugo). Pogodni su za male vrtove, kamenjare i gajenje u saksijama, a ima različitih varijeteta (Pinus mugo "Mugus", "Mops", "Pumilio").
Smrče (Picea sp.) - reznicama razmnožavajte belu patuljastu smrču (Picea glauca "Conica"), dok se bodljiva smrča (Picea pungens glauca) dobija kalemljenjem na običnu smrču (Picea abies).
- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 3121
Leto je period kada naša bašta dostiže punu lepotu. Krošnje se zelene, cveće cveta, sve je puno mirisa i zvukova.
Međutim, kako preživeti sušu i visoke temperature? Ukrasni četinari zaslužuju posebnu pažnju.
Slede saveti za pravilnu negu zimzelenih biljaka u toku žarkog leta.
Kako letnja vrućina utiče na četinare
Jako sunce i ekstremno visoka temperatura mogu izazvati ozbiljna oštećenja na biljkama.
- Četinari dehidriraju, jer većina vlage ispari preko iglica. Na ovaj način se biljka "rashlađuje" (kao kad se naše telo znoji). Pored toga, zbog visoke temperature površina zemlje se brzo isuši. Mlade biljke i one sa plitkim korenom ne dosežu do vlage u dubljim slojevima, pa se prekida kapilarni tok i biljka se suši.
- Toplota i suša kod biljke izazivaju fiziološki stres (kao "sunčanica" kod čoveka). Ovakva biljka je u slabom fizičkom stanju i osetljiva je na napade bolesti i štetočina.
- Nepravilno zalivanje izaziva oštećenja i propadanje četinara. Ako biljku navodnjavamo kada je visoka temperatura, koren u vreloj zemlji se "skuva". Orošavanje krošnje po jakom suncu izaziva "opekotine".
- Sušenje iglica koje dobijaju žutu ili braon boju i opadaju, narušava njihov dekorativan izgled.
- Štetni insekti i bolesti su najaktivniji leti, a posebno im prija pojačano zalivanje. Zbog toga je neophodna zaštita četinara odgovarajućim sredstvima.
Mere nege četinara
Naše bljke su živa bića, osetljiva na nepovoljne uslove. Zavise od nas, pa ih moramo čuvati, hraniti i negovati.
Zalivanje
Pravilno zalivanje četinara je ključno za opstanak i razvoj biljke. Po pravilu, zemljište skuplja vlagu u toku zime i proleća, kada su padavine česte. Ta voda se zadržava u dubljim slojevima, pa je dostupna starijim biljkama koje imaju razvijeniji korenov sistem. Većina četinara (posebno tuje) ima plitak koren, pa ne doseže do vlage. Zbog toga mlade biljke i one koje ste posadili početkom ove sezone treba zalivati redovno. To znači jednom u dva dana, a ako su leta ekstremno vruća može i svakodnevno.
Četinare zalivamo u zonu korena, dovoljnom količinom vode. Nekada je zemlja oko stabla sabijena ili izdignuta, pa ne upija vodu, već se ona sliva. Potrebno je površinski sloj okopati kako bi se razbila pokorica. Ako je moguće napravite izdignuti obod (nasip) od zemlje u široj zoni oko stabla. Tako ćete obrazovati "zdelicu" koja zadržava vodu dok je zemlja ne upije.
Nikako ne zalivajte četinare u najtoplijem delu dana, najbolje uveče ili rano ujutro. Tada je zemlja već prohlađena i manji je šok za koren.
Biljke koje rastu u polusenci ili senci nije neophodno zalivati ovako često. Jednom do dva puta nedeljno je dovoljno za starija stabla.
Orošavanje
Četinarima prija vlaga u vazduhu. Njihovo prirodno stanište su planinski ili primorski krajevi, gde je vazduh svežiji. Biljke koje ste posadili ove sezone obavezno orošavajte po četinama s vremena na vreme, a u vrelim letnjim danima svakodnevno. Na ovaj način stvarate specifičnu mikroklimu oko same krošnje. Suša neće iscrpljivati biljku, ne dolazi do fiziološkog stresa, a koren i krošnja rastu.
VAŽNO!!! Nikada ne orošavajte biljku u toplom periodu dana. To stvara opekotine na krošnji i dodatno je oštećuje. Najbolje je da to učinite uveče ili rano ujutro, pre nego što sunce počne da prži.
Prihranjivanje
Da bi biljka podnela ekstremne uslove treba da bude u dobroj kondiciji. Redovno prihranjujte zimzelene vrste kako bi bile snažne i zdrave.
Đubrenje četinara vrši se u proleće i jesen, organskim đubrivima (kompost, pregoreli stajnjak ili glistenjak). Možete ih hraniti i u toku letnje sezone. Koristite specijalizovana sredstva za prihranu četinara, đubriva koja se sporo razlažu Plantella kristal za četinare ili Osmokot.
Orezivanje
Na ovaj način uklanjamo suve i bolesne grane, proređujemo krošnju ili dajemo odgovarajući oblik. Međutim, rezidba četinara je delikatan posao. Morate to raditi pažljivo. Pravo vreme je kraj proleća ili početak leta. Izbegavajte periode jakog sunca i suše.
Rez ne sme biti drastičan. Kod četinara su deblji delovi grana, uz stablo, obično bez četina i biljka ne može isterati nove izbojke u tom delu. Ako uklonite vršni izbojak, neće se obnoviti, a mesto reza je idealno za infekciju bolestima. Važno je da koristite čiste makaze, kako ne biste inficirali biljku.
Ako niste vešti, secite samo suve i oštećene delove. Orežite biljku minimalno, površinski, ne zasecajući deblje grane. Najbolje je da to prepustite stručnjaku.
Ne podnose svi četinari orezivanje. Tuje su veoma zahvalne za ovakvo oblikovanje, dok smrče i borovi ne trpe drastične rezove i teško se obnavljaju.
Dodatna nega
Malčiranje se preporučuje kako bismo sprečili isušivanje površinskog sloja zemljišta. Bilo da su četinari u saksijama ili posađeni na otvorenom, direktno u zemlji, malč je najbolja zaštita korena. Leti sprečava pregrevanje, a zimi štiti od hlađenja i izmrzavanja.
Izaberite odgovarajući materijal za malčiranje. Nije dovoljno da je dekorativan, mora da ima funkciju zaštite od sunca. Najbolje je koristiti malč od kore drveta ili osušenu pokošenu travu. Ovaj materijal se vremenom razlaže i obogaćuje zemljište.
Zasena je još jedna od mogućnosti. Niže biljke, pogotovo ukrasne varijetete nežnih i plavičastih iglica treba saditi u polusenku. Najbolje u senku zida ili stabla sa velikom i gustom krošnjom. Tako će bar u jednom delu dana biti zaštićeni od previše jakog sunca.
Zaštita od bolesti i štetočina vrši se prskanjem u više navrata. Radi suzbijanja gljivica koristimo fungicide na bazi bakra, a protiv štitastih vaši i grinja potražite insekticid po preporuci stručnog lica. Ako se ne suzbijaju na vreme, ovi štetnici iscrpljuju biljku dok se ne osuši, a nekontrolisano se šire i na druga stabla.
Vrste koje podnose leto
Ne podnose svi četinari jako sunce i visoku temperaturu jednako. Neki su izdržljiviji, a pojedine vrste su osetljive na sušu i najčešće ne prežive letnje žege. Sledi preporuka koje vrste saditi,
- Thuja orientalis - istočna tuja je najotpornija vrsta na letnje uslove. Postoje različiti varijeteti, a po pravilu oni sa žutom krošnjom su izdržljiviji: Thuja orientalis "Aurea", "Aurea nana", "Weedom", "Pyramidalis" i druge
- Thuja occidentalis - zapadna tuja je nešto osetljivija, ali uz redovno zalivanje lepa je i u toku vrelog leta. Birajte varijetete Thuja occidentalis "Sunkist", "Smaragd", "Tiny Tim", "Danica" i dr.
- Thuja plicata - džinovska tuja veoma je izdržljiva, a raste brzo i visoko
- Pinus - vrste borova iz primorske oblasti vole sunce i dobro rastu u suvom zemljištu. To su primorski (Pinus pinaster), alepski (Pinus halepensis) i pinjol (Pinus pinea)
- Juniperus - kleke su otporne na nepovoljne klimatske uslove, a ima različitih varijeteta po visini i boji četina. Visoki Juniperus scopulorum "Skyrocket", a od horizontalnih Juniperus squamata "Meyeri", Juniperus horizontalis "Prince of Wales" i Juniperus "Wiltonii"
- Cedrus - kedrovi prilično dobro podnose sušu i visoku temperaturu, atlaski bolje od himalajskog.
- Picea - smrče različito podnose temperaturne ekstreme. Najizdržljivije su Picea pungens "Glauca" (srebrna smrča) i Picea omorika (Pančićeva omorika)
Četinari koji teško podnose letnje vrućine i suše su jele, pačempresi, ariš... Kod patuljastih ukrasnih formi pravilo je da su osetljiviji varijeteti sa mekim i plavičastim iglicama.
Iako je se čini da je nega četinara tokom leta zahtevna i složena, ona je svakako korisna. Površine bogate zelenilom imaju blažu mikroklimu: temperatura je umerenija, zemlja se slabije zagreva, a vazduh je čistiji i svežiji.
Svaka biljka koju sačuvamo "zlata vredi". Uz malo pažnje i truda vaš vrt će i ovog leta biti oaza za opuštanje.
- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 3376
Vaše cveće ne raste? U čemu je problem? Koja zemlja je najbolja za vaše biljke?
Iako na prvi pogled deluju slično, kupovna zemlja za cveće i kompost razlikuju se po sastavu, strukturi i sadržaju hranjivih materija. Da vidimo koje su njihove osobine, prednosti i mane, a vi ćete izabrati najbolje za vaše cveće.
Kupovna zemlja za cveće - šta sadrži i kada se koristi?
Zemlju za cveće ili supstrat za sadnju možete naći u svakoj bolje snabdevenoj ili specijalizovanoj prodavnici. Sastoji se od mineralnih i organskih komponenti, a svaka ima svoju ulogu u ovoj mešavini.
Sastav zemlje za sadnju
- Treset - najveći deo supstrata. Biljna materija koja se ne razlaže. Niske hranjive vrednosti, ali zadržava vlagu i čini zemlju rastresitom
- Humus - prirodno nastaje od komposta. Biljni ostaci se razlažu i daju humusne kiseline, a one su hrana za biljke. Međutim, uglavnom se kompost ne dodaje mešavini, jer pri njegovom raspadanju može doći do pojave truleži i plesnji. Umesto toga dodaju se humusne kiseline u tečnom obliku.
- Pesak - mineralna komponenta koja nema hranjivu vrednost, ali daje rastresitu strukturu i obezbeđuje drenažu
- Perlit - male bele kuglice silicijum-oksida. Čini supstrat rastresitim, zadržava višak vlage i hranjivog rastvora, pa ih otpušta po potrebi. Pravilan vodno-vazdušni režim je veoma važan za stvaranje zemljišnih agregata i pravilan rast korena. Iz istog razloga supstratu se dodaju vermikulit, kuglice gline ili kamena vuna.
- N, P, K hranjive materije - Dodaju se u obliku hranjivog rastvora. Azot (N) je neophodan za rast zelenog dela biljke, fosfor (P) pomaže sazrevanju i očvršćavanju tkiva, a kalijum (K) utiče na stvaranje cvetova i plodova.
Prednosti upotrebe kupovne zemlje
Dakle, kupovna zemlja za cveće je mešavina koju čine nosač, komponente koje utiču na rastresitost i dodate hranjive materije (N-P-K rastvor).
Supstrat se najčešće steriliše kako bi se uništili patogeni i seme korova.
Možemo naći različite mešavine: za orhideje, kaktuse, citruse, cvetnice... Kako odabrati odgovarajuću zemlju za cveće? Sastav je prilagođen potrebama vrste koju gajite.
Nedostaci kupovnog supstrata
Ova mešavina napravljena "po receptu" nije živi sistem. Pošto je sterilisana, ne sadrži mikroorganizme koji biljne ostatke razlažu u humus.
Hranjive materije potiču od veštačkog đubriva. Vremenom se troše, pa je neophodno redovno prihranjivati biljke.
Struktura ovakvog zemljišta je nepovoljna. Treset koji čini najveći deo ove mešavine lako se isušuje, a kada se natopi, kao sunđer zadržava vodu. Ni jedan od ovih ekstrema nije povoljan za biljku. Zato treba kontrolisati zalivanje, najbolje sistemima za navodnjavanje "kap po kap".
U osnovi, ovakve mešavine na bazi treseta i veštačkog đubriva odgovaraju za kontrolisanu biljnu proizvodnju.
Šta je kompost i zašto je važan za biljke?
Kompost je organska materija nastala razgradnjom biljnih ostataka. To je ona komponenta koja čini dobru crnicu, pod prstima "masna", zrnaste strukture i bogata humusom
Kako nastaje kompost?
Mikroorganizmi u prisustvu vazduha i vlage razlažu ostatke biljaka. Bakterije, gljivice i gliste usitnjavaju i rastvaraju organski otpad, pa dobijamo "smeđe đubrivo" - zemlju bogatu humusom i svim hranjivim elementima koje biljka treba.
Ovaj proces se u prirodi dešava neprestano, bez uticaja čoveka. U šumskom ekosistemu, gde su odgovarajući uslovi vlage i toplote, bogat mikrobiološki svet neprestano razlaže opalo lišće, grančice, plodove i dr. na ovaj način, zemljište kao resurs se stalno obnavlja.
Sve je više ljudi koji su ekološki osvešćeni, pa biljni otpad kompostiraju, čak i u gradskim uslovima. Dovoljno je da ga odlažete u kantu na terasi, povremeno vlažite i mešate. Priroda će učiniti svoje, a vi ćete već posle jedne sezone dobiti kvalitetno, prirodno đubrivo za vaše cveće.
Prednosti komposta u baštovanstvu
Kompost je živi sistem, u kojem se mikrobiološki procesi stalno odvijaju. Zbog toga se hrana koju biljke koriste neprekidno stvara.
Humus, osnovni sastojak komposta, sadrži sve elemente potrebne za rast i razvoj. Ako posadite biljku u zemlju koja sadrži kompost, obezbedili ste joj hranu za celu sezonu.
Pored toga, humusna zemlja ima dobru strukturu. Zrnasta je i rastresita, a ovakvi agregati uspostavljaju povoljan vodno - vazdušni režim.
Kompost je ekološki i jeftin proizvod. Ako imate malo prostora, dvorište ili terasu, možete kompost napraviti kod kuće.
Nedostaci komposta
U toku razlaganja biljne materije razvija se povišena temperatura koja uništava većinu štetnih mikroorganizama. Međutim, kompost može sadržati seme korova ili neke druge štetočine. Ovo je nedostatak u odnosu na sterilisan kupovni supstrat.
Kompost treba da sazreva najmanje 6 meseci. Da bi nastao humus organska materija treba da se potpuno razloži. U suprotnom, visoka kiselost ovakvog supstrata može biti štetna za biljke.
Kada koristiti kompost, a kada kupovnu zemlju?
- Za proizvodnju u staklenicima i plastenicima bolje je koristiti kupovnu zemlju na bazi treseta. Ona je lakša, sterilisana i obogaćena hranjivim elementima.
- Za baštenske biljke i povrće izaberite kompost kao prirodno đubrivo. Povećava plodnost i stvara povoljnu strukturu tla.
- Za saksijsko cveće i sobne biljke najbolje je kombinovati kupovnu zemlju i kompost u razmeri 2:1.
I kupovna zemlja za cveće i kompost imaju prednosti u gajenju biljaka. U gradskim uslovima kupovna zemlja je praktična za primenu, ali kompost je prirodan i održiv izvor hranjivih materija. Ključ je u pravilnoj kombinaciji ova dva resursa.
- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 2390
Da li i vaše biljke na terasi jedva prežive žarka leta?
Bez sunca nema života, ali poslednjih godina baš prži. Za biljke u saksijama to su teško podnošljivi uslovi i najčešće dovode do sušenja.
Ipak, postoje načini da zaštitimo biljke od visoke temperature.Pratite naše savete kako bi vaše cveće ostalo zdravo i lepo čak i u toku vrelih letnjih dana.
Koliko su osetljive biljke u saksijama?
Biljke koje rastu u posudama imaju ograničene uslove za razvoj. Zapremina saksije je mala za rast korena. To znači da biljka ne može da dostigne svoju punu snagu i zato je osetljiva na stres. Teško će podneti jako sunce i visoke temperature.
Mala količina zemlje u saksiji slabo štiti koren od zagrevanja i hlađenja. Često se desi da, iako redovno zalivamo biljku, ona se osuši. U stvari, zbog visoke temperature (pogotovo u plastičnim saksijama) koren se "skuva" i biljci nema pomoći.
Najčešće je slučaj da zemlja ne može da zadrži dovoljno vlage. Deo vode procuri kroz supstrat, deo ispari zbog toplote, a samo malu količinu biljka usvoji. Pošto se "rashlađuje" tako što ispušta vlagu, vrlo lako dođe do prekida kapilarnog toka i sušenja.
Kako da zaštitimo biljke tokom letnjih vrućina: 5 osnovnih koraka
Bez obzira da li ih držite na balkonu, terasi ili dvorištu, važno je da znate kako da ih sačuvate od opekotina i isušivanja.
Ovo su mere koje trebate preduzeti:
1. Obezbedite svojim biljkama hlad
- Razmislite gde ćete postaviti biljke u toku leta. Ako je moguće, izaberite pozicije u zaseni, makar i delimičnoj. Osetljive vrste sa sočnim zelenim listovima stavite u prizemnu zonu, u podnožje većih ili otpornijih biljaka. Senoviti ugao dva zida, nameštaj ili balkonska ograda stvaraju bar delimičnu senku.
- Zasena biljaka na terasi je obavezna. Postavite trščane asure ili dekorativna platna koja štite otvoreni prostor od direktnog sunca. Suncobrani ili tende takođe prave dobru senku. Tako će i vama biti prijatno da boravite u vašoj maloj oazi.
- Zaštitite vaše biljke na vreme. Već u drugoj polovini aprila temperature naglo rastu, a mladi izdanci su osetljivi. Prepodnevno sunce je podnošljivo, a u drugoj polovini dana je toliko jako da izaziva opekotine na listovima.
2. Zalivajte, zalivajte i opet zalivajte!
Evo kako treba zalivati biljke po vrućini:
- Najvažnije je ne dozvoliti da se prekine kapilarni tok vode kroz biljku. Zato zona korena treba da je uvek vlažna. Nikako natopljena, jer zemljište treba da je ocedito, kako bi se uspostavio pravilan vodno-vazdušni režim.
- Uvek zalivajte biljku preko zemljišta, sipanjem vode u saksiju. Izbegavajte kvašenje krošnje orošavanjem. Vlažni listovi su idealna podloga za razvoj gljivica. Kada je sunce jako kapljice vode mogu izazvati opekotine.
- Navodnjavajte sa malim količinama, ali u više navrata. Deo vode samo "prođe" kroz suvo zemljište, eventualno se zadrži u tacnici ispod saksije. Zato treba više puta zaliti, kako bi se supstrat postepeno navlažio.
- Najbolje je zalivati u ranim jutarnjim časovima, pre vrućina ili pred veče. Ako vlažite zemlju kada je jako toplo, razlika u temperaturi zemljišta i vode izazvaće kod biljke šok.
3. Prihrana kalijumom
Kalijum utiče na usvajanje vlage iz zemljišta i zadržavanje vode u tkivu biljaka. Pored toga, biljke kojima nedostaje ovaj element osetljive su na jako sunčevo zračenje.
Prihrana kalijumom može da ublaži nepovoljno dejstvo suše i pomogne biljci da iskoristi sunčevu svetlost.
Kalijumovim đubrivom u tečnom obliku zalivajte jednom u 10-15 dana. Pratite propisane koncentracije kako ne bi oštetili biljke. Ako gajite povrće u saksijama, prihrana na bazi kalijuma poboljšava kvalitet i veličinu plodova.
4. Koristite malč u vrtu
Površinu zemlje možemo prekriti kako bi sprečili isušivanje. Za to koristimo malč.
Možemo malčirati slamom, piljevinom, ostacima pokošene trave ili drvenim malčem. Ovaj poslednji je najdekorativniji, proizvodi se u više boja i veličina, pa možete izabrati koji vam se najviše sviđa.
Malčiranje je dobro iz više razloga. Tako štitimo strukturu zemljišta i mikroorganizme u njemu. Pored toga, održavanje saksijskih biljaka i zelenih površina je lakše. Manje je korova za plevljenje, reže treba zalivati, a vremenom se organski malč raspada i obogati zemljište.
Ponekad se malčira ukrasnim kamenom sitnije granulacije, ali on se brže zagreva, tako da nije adekvatna zaštita protiv visokih temperatura.
5. Izaberite odgovarajuće saksije
- Veličina saksije treba biti odgovarajuća da bi u nju stao busen i dovoljno zemlje oko njega. Ovaj supstrat štiti koren biljaka leti od pregrevanja i isušivanja.
- Zemljane saksije su najbolji izbor. Kada se nakvasi, glina dugo zadržava vlagu u zoni korena. Pored toga, saksije od terracotte imaju poroznu strukturu, pa koren može da "diše". Plastična saksija je najlošiji izbor. Jako brzo se zagrevaju, ne propuštaju vlagu i vazduh, pa se koren biljke praktično "kuva" na visokoj temperaturi.
- Boja saksije utiče na zagrevanje. Svetlije nijanse (bela, bež, krem, svetlo siva) odbijaju sunčeve zrake, dok se tamne vrlo brzo pregreju.
Sadite biljke otporne na sunce
Ako vam je terasa orjentisana tako da ju sunce obasjava veći deo dana, izaberite odgovarajuće biljne vrste.
Koje biljke trpe direktno sunce?
- Na prvom mestu su primorske vrste. Oleander, lavanda, ruzmarin i neke druge aromatične biljke (origano, smilje, timijan...) uživaće na letnjem suncu. Ako imate prostora posadite malo stablo lovora, masline ili limuna - dah Mediterana pod prozorom.
- Mnoge trajnice (perene) dobro podnose jako sunce. Ako posadite neven, Echinaceu, Rudbeckiu ili močvarni hibiskus, cvetaće u vašoj sunčanoj bašti celo leto. I ne samo to, ulepšaće vam i sledeću sezonu.
- Sukulente, biljke slične kaktusima vole sunce. Kombinujte ih sa kamenom u alpinetumima. Sedumi, čuvarkuće i pustinjske ruže (Delosperma) su odličan izbor.
- Sezonsko cveće najčešće sadimo u žardinjere. Vinka (Catharanthus) i prkos (Portulaca) najzahvalniji su za vrele letnje dane. Sunce dobro podnose cinije, muškatle i petunije.
- Ako ste zasadili povrtnjak na terasi treba da znate da paradajz, papričice, patlidžan i krastavci traže sunce. Ako su u senci, plodovi će biti sitni i malobrojni. samo ih redovno zalivajte.
Letnje sunce ne mora da znači kraj za vaše biljke u saksiji. Ako ih pažljivo negujete preživeće čak i u najtoplijim danima. A kada nastupi Miholjsko leto, one će vas obradovati svojom poznom lepotom. Samo pratite naše savete.
- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 5434
Oduvek ste želeli svoju malu baštu, ali nemate prostora za sadnju?
Zamislite svoju terasu punu sočnog paradajza, krastavci vise sa ograde, a saksije su pune rumenih papričica i zelene salate. Dovoljno je da pružite ruku i već berete sočne plodove koje ste sami uzgojili.
Da, moguće je! Bašte na balkonu sve su popularnije, a u ovom tekstu pročitajte kako uz pravilnu negu, uspešno gajiti povrće i voće u saksijama.
Šta je potrebno biljkama?
Povrće čine uglavnom jednogodišnje vrste. Na balkonu ih sadimo u saksiju, što znači da rastu u ograničenom prostoru. U toku jedne sezone biljka treba da se razvije u snažnu i zdravu, kako bi dala što više kvalitetnih plodova. Za to su joj neophodni hrana - zemlja, voda i sunce. Na nama je da povrću na terasi obezbedimo što bolje uslove, slične onima na otvorenom, u bašti ili na njivi.
Izbor saksije i zemljišta
Kako bi naše povrćke (i voćke) imale dovoljno hrane za optimalan rast, treba izabrati saksiju odgovarajuće veličine.
Šta to znači? Ako biljka razvija veliku krošnju i koren zauzima dosta prostora. Paradajz, krastavci i ostale puzeće vrste (pasulj, boranija) traže posudu dubine minimum 30 cm. Povrće koje razvija jestivi deo pod zemljom (šargarepe, rotkvice, cvekla) isto tako.
Na balkonu se najčešće uzgaja paradajz- cherry i onaj standardni. Dobro uspeva u dubokim kantama, uz oslonac (merdevine ili neki štap).
Zelenu salatu, spanać, jagode ili začinsko bilje možete posaditi u pliće saksije, ali da su dovoljno široke. tako se biljke neće dovoljno "gužvati", imaće prostora da se razbokore. Najbolje su glinene (zemljane) posude, izbegavajte plastične.
Saksija mora imati rupe na dnu, kako bi višak vode slobodno oticao. Iz istog razloga prvo u posudu stavite sloj šljunka ili drugog krupnijeg materijala. Zatim posudu napunite zemljom za sadnju koja je bogata humusom. Najbolji su supstrati za povrće, a možete dodati kompost, glistenjak ili neko drugo organsko đubrivo.
Setva i sadnja
Neke vrste gajite tako što posejete seme na površinu zemlje. Pokrijte ga novim slojem supstrata debljine 2-3 cm i dobro zalijte. Ostavite na toplo mesto.
Za sadnju povrća u saksije najbolje je da kupite rasadu, već formirane mlade biljke. Sadite je na sledeći način:
- U zemlji rukom napravite udubljenja veličine šake (ili veće). Kada presađujete mlade biljke nemojte skidati zemlju sa busena. Samo nežno "svucite" proizvodnu posudu i zajedno sa zemljom stavite sadnicu u rupu.
- Zagrnite zemljom i blagim pritiskom na busen ukopajte da stoji čvrsto. Nemojte mnogo zagrtati zeleni deo, može da istrune od vlažne zemlje. Ipak imajte na umu da će se nivo zemlje slegnuti kada zalijete biljku,
- Posađeno povrće obavezno zalijte vodom i postavite na svetlo mesto. Biljke trpe stres prilikom presađivanja, pa nemojte to raditi u najtoplijem delu dana ili po jakom suncu. Možda će izgledati "tužno" i uvenulo, ali treba im par dana da se ukorene.
Zalivanje i prihrana povrća u saksijama
U saksiji nema puno zemlje oko korena. U vreme toplih dana vlaga brzo isparava, a i biljka "troši" dosta vode. Zato ih treba zalivati svaki dan, najbolje u posudo, po zemlji. Povrće u saksijama navodnjavajte ujutro ili uveče, kad nije previše toplo. Ako je zemlja vlažna pod prstima, preskočite dan ili dva kako biljka ne bi trunula. Ako orošavate listove, radite to umereno, u rano jutro. Vlaga i toplota su idealne za razvoj bolesti (plamenjača i sl).
Za zdrave domaće plodove pratite principe organskog uzgoja. To znači da izbegavate veštačka đubriva i pesticide. Prihranjujte biljke jednom u 7-10 dana, rastvorom mikrobiološkog ili organskog đubriva. Lisne vaši i bubice suzbijajte prirodnim preparatima na bazi bilja ili posadite vrste koje odbijaju štetne insekte (kadifica, neven, aromatične vrste).

Jako sunce na balkonu
Bez sunca nema života, ali ono može da ubije naše biljke. Leta su sve toplija, a terase, po pravilu, veoma sunčane. Postavite delimičnu zasenu, kako povrće u saksiji ne bi "izgorelo". Poslužiće asure od trske, suncobrani, platna ili krošnje viših biljaka. Bilo šta što pravi senku, najbolje onu "prošaranu".
Koje povrće saditi u saksijama
Već smo spomenuli neke vrste koje uspevaju na terasi. Povrće u saksijama, kao i na otvorenom, ne dozreva sve u isto vreme. Ako pratimo kalendar setve i sadnje braćemo plodove cele sezone.
Najbolje vrste povrća za sadnju u posudama:
Beli i crni luk - sadnja lukovica u jesen ili rano proleće
Rotkvica , Zelena salata, Spanać, Grašak, Cvekla - sejemo seme u rano proleće, dok su temperature niske
Šargarepa, Celer, Peršun - sejemo seme u proleće
Krompir - sadimo krtole, najbolje u kante ili dublje gajbe
Tikvice - setva ili sadnja mladih biljaka
Pasulj - sejemo u maju
Paradajz, Cherry paradajz, Paprika, Chilli papričice, Patlidžan, Krastavac - vrste koje vole toplo, sadimo rasadu
Blitva - sejemo seme krajem leta
Peršun, origano i drugo začinsko bilje - setva u martu/aprilu, mediteranske vrste u maju.
Voće - jagode, ribizle, stubaste patuljaste voćke( breskve, višnje, limun, smokve) uspevaju u većim saksijama ili kantama.
Prednosti urbanog vrtlarstva
U vašem povrtnjaku na terasi imate privilegiju da berete domaće povrće. Ono je zdravije i ukusnije, a zadovoljstvo kada uberete plodove koje ste sami uzgojili ne može se opisati.
Uzgoj hrane kod kuće je jedan od načina da povoljno utičete na životnu sredinu. Smanjuje se korišćenje pesticida i veštačkih đubriva, kao i količina otpada. Uzimate od prirode koliko vam treba - ne više, a kompostiranjem biljnih ostataka možete zemlji vratiti hranjive materije.
Sadnja u urbanim uslovima poboljšava uslove života u gradu. Bašte na balkonu i krovni vrtovi dodatne su zelene površine. U vašoj maloj oazi na balkonu vazduh je bogatiji kiseonikom, a temperatura prijatnija.
Nadam se da sam vas ubedila da i vi napravite svoj povrtnjak na terasi.
Nije teško, potrebno je samo malo vremena i volje. Videćete, isplatiće se.